Omar Memišević
Kao član istraživačkog konzorcija na GEO-POWER-EU Horizon projektu, blisko sam uključen u prikupljanje podataka o Bosni i Hercegovini (BIH) za GEO-POWER-EU interdependence bazu podataka koju je projekat nedavno razvio. Cilj baze podataka je pružiti podatke o nekoliko društvenih, ekonomskih, sigurnosnih i političkih pitanja, a sa ciljem boljeg razumijevanja međusobnog odnosa šest zemalja Zapadnog Balkana, Istočnog partnerstva, koje se sastoji od Moldavije, Ukrajine i Gruzije) sa pet ključnih geopolitičkih aktera: EU, SAD-om, Kinom, Rusijom i Turskom. Iako je prva verzija baze podataka sada dostupna za javnu upotrebu, samo iskustvo u identifikaciji i prikupljanju podataka bilo je dinamično i izazovno.
Jedan od najvećih izazova u identifikaciji podataka za bazu podataka je nedostatak dostupnih podataka za veliki broj indikatora, a dijelom je omogućemo izazovnim institucionalnim okvirom BiH, što otežava identifikaciju relevantnih institucija koje služe kao depozitar potrebnih podataka. Ovo je možda najveća razlika između BiH i drugih zemalja koje su predmet baze podataka, a nešto što je Venecijanska komisija istakla prije skoro dvije decenije, 2005. godine.
Jedan primjer nedostatka dostupnih podataka je indikator „Broj osoblja u diplomatskim misijama “u vremenskom periodu 2007-2024. Ovo je uključeno u bazu podataka kako bi se doprinijelo razumijevanju obima interesa i angažmana u jednoj zemlji od strane navedenih pet ključnih geopolitičkih aktera, i to od 2007. godine. Razlog zašto je prikupljanje ovog podatka bilo posebno izazovno je prilično jednostavan: ne postoji dovoljno kadrovskih kapacitetu u Ministarstvu vanjskih poslova BiH za prikupljanje takve dokumentacije, što je potvrdio neimenovani državni službenik.
Ovo ukazuje na nekoliko stvari. Prvo, podaci koji bi trebali biti arhivirani negdje u institucionalnim bazama podataka nisu arhivirani, što ukazuje na sistemski nedostatak pri digitalizaciji takvih dokumenata. Uprkos stranim naporima poput UNDP projekta “Digitalna transformacija u Bosni i Hercegovini 2020-2026”, evidentno je da jačanje institucionalnih kapaciteta nije među prioritetima političkih aktera u državi.
Drugo, postoji hroničan nedostatak ljudskih resursa unutar nekih institucija u zemlji kada je u pitanju prikupljanje i pružanje informacija koji se mogu tražiti putem Zakona o slobodi pristupa informacijama u BiH. Ako se ovaj zakon ne provodi sada u potpunosti, razumno je zapitati se o kapacitetu zemlje da to sistematski čini tokom procesa pristupanja EU, a potencijalno i u budućnosti ako postane članica.
Treće, istraživač ili bilo koji zainteresirani građanin susrest će se s mnoštvom drugih izazova vezanih za dostupnost i sistematizaciju, a također i pronalazak volje unutar državnih institucija spremnih pomoći u pružanju takvih informacija.
Ove tri prepreke nisu ograničene samo na ovaj konkretan pokazatelj i kapacitete Ministarstva vanjskih poslova, već i na druge institucije koje bi trebale prikupljati i arhivirati podatke koji su u mnogim drugim zemljama dostupni.
Iako je prikupljanje podataka za Bosnu i Hercegovinu u nekim slučajevima bilo izazovno, činjenica da su podaci na kraju prikupljeni i sistematizirani pružit će budućim istraživačima i građanima BiH adekvatne temelje na kojima mogu graditi nove javne politike, analize i istraživanja. Orijentacija projekta ka dugoročnim ciljevima i njegov istraživački pristup geopolitici i analizama mogli bi u naredne dvije godine ukazati na mapu puta za efikasnije prikupljanje podataka i njihovu dostupnost građanima. Kao istraživač u oblasti međunarodne sigurnosti, sljedeći indikatoru su bili posebno zanimljivi u kontekstu odnosa unutar zemlje.
Jedan primjer je ilustrovan u nastavku, a ističe broj mirovnih trupa u zemlji:
Izvor ovih informacija uključivao je lokalne medije i službene politike država koje učestvuju u Operaciji Althea. Ono što se ističe jeste postepeno povećanje broja trupa EUFOR-a stacioniranih u zemlji, a kao dio Operacije Althea, misije EU za provođenje mira zadužene za osiguranje „sigurnog i bezbjednog okruženja “. Mandat misije je uspostavljen Aneksom 1A Dejtonskog mirovnog sporazuma, a djeluje u okviru aranžmana Berlin-plus za podršku NATO-a. Nekoliko država koje nisu članice EU doprinose snagama, a najveći kontingent dolazi iz Turske. Od 2010. godine, broj vojnika, kao i uključenih zemalja, smanjen je na oko 600 vojnika, čak i kada je došlo to političkih tenzija, a koja su doživjela svoj vrhunac krajem 2021. /početkom 2022. godine. To je ostao slučaj sve do početka invazije na Ukrajinu u februaru 2022. godine, nakon čega je broj pripadnika EUFOR-a efektivno udvostručen. Sada je otprilike tri puta veći od nivoa snaga prije četiri godine. ( Primjer 1. Povećanje trupa u Operaciji Althea – prikazano ispod).
Još jedan trend koji mi je privukao pažnju ilustrovan je na grafikonu ispod, a vizualizira period relativne međunarodne izolacije između 2012. i 2022. godine, tokom kojeg je postignut vrlo mali napredak na putu integracija u EU, odnosno NATO, dok su istovremeno zvaničnici BiH imali vrlo malo posjeta stranih lidera zemlji. To odgovara periodu općih pojačanih tenzija među lokalnim političkim akterima, uključujući secesionističku retoriku iz Republike Srpske (RS), jednog od dva entiteta unutar BiH, kao rezultati izbora koji nisu u potpunosti implementirani zbog političkih blokada.
Pri kreiranju javnih politika, a čiji su izvor podaci prikupljeni kvalitativnom metodom, uvijek je važno imati u vidu i eventualnu ogranićenost podataka ukoliko se posmatraju izolovano. Međutim, zajedno s kvalitativnim uvidima i analizom, podaci koji se pravilno prikupljaju tokom vremena mogu doprinijeti ne samo razumijevanju političkih odnosa u skoroj prošlosti, nego i adekvatnoj analizi sadašnje političke situacije. Baza podataka koju je razvio GEO-POWER-EU pruža vrijedan uvid u Bosnu i Hercegovinu, kako objedinjavanjem dostupnih informacija, tako i demonstracijom značajnih nedostataka u podacima. Popunjavanje ovih nedostataka, osiguravanje pristupa građana podacima koji bi trebali biti javno dostupni i osiguravanje da donosioci politika i nezavisni analitičari mogu doprinijeti donošenju odluka i politika trebalo bi se smatrati prioritetom ne samo za institucije BiH, već i za Evropsku uniju i njene države članice koju BiH vide kao dio EU.
This was funded by the European Union’s H2020 Research and Innovation program under grant agreement #101132692 – GEO-POWER-EU – HORIZON-CL2-2023-DEMOCRACY-01