Zviždači ne bi morali biti heroji

Valery Perry i Zoran Ivančić

English available here

Prije nekoliko dana, 20. novembra 2019. godine, oboje smo sjedili u velikoj sali zgrade Parlamenta u Sarajevu. EU je sazvala sastanak da bi se raspravljalo o vladavini prava i sudstvu u BiH. Ipak, posmatraču koji nije upoznat s dnevnim redom bismo oprostili ukoliko bi pomislio da je tema događaja korupcija, s obzirom da je to bila tema koju su učesnici imali na umu tokom većeg dijela petosatnog događaja.

Bilo je nekih lijepih iznenađenja, s obzirom na to kako inače prođu ovakvi događaji. Građani i predstavnici civilnog društva koji su prisustvovali su bili glasni i jasni, dopunjavali su jedni druge i često se međusobno podržavali aplauzom. S iznimkom nekih predstavnika pravosudnih institucija na državnom nivou, kojima je očito bilo neugodno – ili koji su to u potpunosti poricali – svi prisutni u sali su se složili koji su to problemi sudstva u BiH – neučinkovitost, nejednak pristup pravdi i manjak nezavisnosti na svim nivoima. Nažalost, iako je postojalo opće slaganje pri opisivanju problema, nije bilo puno prilika da se analiziraju strukturni razlozi ovih boljki, ili da se pronađu rješenja koja bi mogla pomoći ublažiti ovaj problem.

Zoran je tokom prvog panela postavio pitanje na temu zviždača i njihove zaštite, prisjećajući se slučaja od prije 13 godina. Želimir Rebac, bivši direktor Carinske uprave Federacije BiH je 2006. godine počinio samoubistvo skočivši sa mosta u Mostaru u rijeku Neretvu. Prema njegovim vlastitim riječima, posljednjih godina njegovog života su on i članovi njegove porodice primali eksplicitne prijetnje smrću zbog toga što je podnio brojne izvještaje o poreznim i carinskim prevarama protiv vodećih hrvatskih političara i biznismena u Bosni i Hercegovini, na taj način prekršivši omertu, odnosno prijavljujući „svoje“. Ovaj slučaj je brzo zaboravljen, i ti isti ljudi su još uvijek na čelu Ministarstva finansija i Ministarstva pravde na nivou Federacije BiH i na državnom nivou. (Godinama se funkcije vezane za finansije i pravdu konzistentno dodjeljuju HDZ-u, kao njihov dio „dogovora“ o podjeli moći.) Iako na Zoranovo pitanje nije izravno odgovoreno, pitanje zviždača je ipak stavljeno na dnevni red, i potaklo je nekoliko drugih ljudi da se i sami osvrnu na ovu temu.

Valery nije promaklo to da, dok se ova diskusija odvija, sunce izlazi iznad Washingtona spremno za još jedan dan svjedočenja u sklopu saslušanja za opoziv Predsjednika, do čega je došlo zbog žalbe zviždača. Kroz bujicu svjedočenja, pismenih izjava, otkrića dokumenata i svjedočenja pod zakletvom, ispričana je priča o pritisku američkog Predsjednika na Predsjednika Ukrajine u svrhu lične političke dobiti, a ne u svrhu podrške promišljenim i namjernim zvaničnim američkim vanjskim politikama. Dokazi koji su otkriveni do sada se uveliko i međusobno potvrđuju. Preostaje nam da vidimo koji će biti krajnji nalazi i ishodi. Ali i ovaj istražni proces je pokrenut zbog postojanja mehanizama za zaštitu zviždača koji su namijenjeni specifično omogućavanju javnim službenicima da skrenu pažnju na pitanja s kojima se susreću u sklopu svojih svakodnevnih dužnosti i koji im uzrokuju ozbiljnu zabrinutost.

Najuznemiravajući su pozivi – pretežno od najvatrenijih pristaša Predsjednika Trumpa – da se otkrije ime zviždača. Ovi glasovi tvrde da je jedino fer da se Trump suoči sa osobom koja ga optužuje. U svakom slučaju, zbog prikupljene dokumentacije nije ni potrebno daljnje učešće zviždača. Njemu bi trebalo biti omogućeno da nepokolebano nastavi sa svojim profesionalnim angažmanom, nakon što je koristio svoja prava unutar organizovanog i institucionalnog sistema. Svrha tog sistema je da zaštiti pojedince, istovremeno otvarajući vrata istrazi.

Iako se proces u proceduralnom smislu odvija manje ili više kako je i zamišljeno, preostaje nam da vidimo da li će se ispoštovati zaštita zviždača. Ukoliko to ne bude slučaj, te ukoliko kongresni, partijski ili nezavisni akteri budu željeli otkriti identitet zviždača, u tom slučaju će još jedna američka norma biti degradirana, zajedno sa kritičnim mehanizmima usmjerenim na iskorjenjivanje i kontrolisanje prijestupa, malverzacija, namještanja poslova i očite korupcije u vladinim institucijama.

Sve to je od velike važnosti i za BiH, u općem smislu i u svjetlu nedavne diskusije o vladavini prava koja se održala u očekivanju objavljivanja tzv. Priebeovog izvještaja, koji će vjerovatno biti objavljen do kraja 2019. godine. Namjera ovog izvještaja o stanju pravosudnog sistema u BiH je da skrene pažnju na reforme koje su potrebne ukoliko BiH želi nastaviti sa svojim naporima na ostvarivanju ciljeva vezanih za članstvo u EU. Možemo očekivati – prema prethodnim izvještajima koji se odnose na pravosudni sektor, te prema debati održanoj 20. novembra – da će se veliki dio izvještaja odnositi na korupciju.

Zakon o zaštiti zviždača je na državnom nivou usvojen 2014. godine, te u Republici Srpskoj 2017. godine; sličan zakon je u proceduri usvajanja u Federaciji BiH od 2018. godine, ali još uvijek nije usvojen.

Iako je uspostavljen labav inicijalni okvir za zviždače, još uvijek ima mnogo slabih tačaka i izazova koji se trebaju riješiti. Sva tri zakona imaju mnoga ograničenja u pogledu definisanja, ko, kada i kako može postati zaštićeni zviždač u Bosni i Hercegovini, bilo u javnom ili u privatnom sektoru. Čak i ako su de jure zaštićeni, ko će zaštititi njihove porodice od odmazde? Ko će ih kvalitetno zastupati na sudu? Ko će im pružiti psihološku pomoć koja je tako često potrebna kada se osoba suočava s pritiskom i zastrašivanjima? Ova neodgovorena pitanja objašnjavaju zašto historijat zviždača u Bosni i Hercegovini bilježi jako malo imena ovih najhrabrijih muškaraca i žena. Tragično je da su, od ovih nekoliko, neki ubijeni, neki su počinili samoubistvo ili umrli od oboljenja povezanih sa stresom.

Liberalna demokratija nastavlja biti pod udarom neliberalnih snaga širom svijeta, a to što smo čuli u Sarajevu 20. novembra je još jedan pokazatelj da su izazovi s kojima se susreću građani koji traže odgovornu, participatornu i demokratiju utemeljenu na pravima značajni, ali i zajednički, i da je ojačavanje formalnih i neformalnih mreža zagovaratelja i stručnjaka neophodno da bi se osigurala efikasna implementacija i osnaživanje, s obje strane Atlantika.

Zviždači ne mogu i ne bi trebali biti heroji. Prijavljivanje kršenja zakona, svjedočenje o ratnim zločinima, traženje zaštite javnih dobara i sprečavanje dalje propasti demokratije na lokalnom i globalnom nivou može i treba biti lagan i bezopasan poduhvat.

Valery Perry je viša saradnica pri Vijeću za demokratizaciju politika

Zoran Ivančić je osnivač i predsjednik Centra za zastupanje građanskih interesa (Fondacije CPI), te producent, fikser i aktivist